TVOJE SRCE JE MOJ DOM

Čovjek je ko` nebo beskrajno
Netko sjaji skoro nestvarno
A nekoga oblak skriva
Pa se pitam jel mu živa
Duša;
Il` je samo zaspala.

Žena je ko` more duboko
More nebo ljubi daleko
Daleko od ljudske zlobe
Po svom nebu mijenja boje
Smijeh i suze s njim proživljava;
Daleko od ljudske zlobe
Čovjek, žena, nebo, more,
Ljubav jedna
Vječna i sveta.

Tvoje srce je moj dom
Gdje god da si
Ja sam sa tobom.

Ljubav ove oči ne vide
Puno treba da se odrekne
Čovjek sebe žena sebe
Jer je ljubav kao dijete
S onim tko joj sebe posveti;
Čovjek sebe, žena seba
Jer je ljubav kao dijete,
Svaki grijeh se jednom osveti.