POLA PUTA

Svako malo obasjam ti, nekim svjetlom neki mrak,
Svako malo donesem ti, u tvoj život čišći zrak
Nije važno kojom rječju, dal` te vrijeđa ili ljuti,
Bog zna da bih proklet bio, to što vidim, da prešutim.

Prijeđem pola puta, pola puta, pola puta,
Nikad da te dotaknem,
Al` sam bliže i sve bliže, osjećam to,
Zato ne odustajem;

Najtužnija vila, s lancem oko krila,
Nećeš bit` pa nek` se sruši svijet.

Nije važno kojom rječju, ne daj da te ponos priječi,
Nije ljubav laž što godi, već iskrenost koja liječi.

Prijeđem pola puta, pola puta, pola puta,
Nikad da te dotaknem,
Al` sam bliže i sve bliže, osjećam to,
Zato ne odustajem;

Najtužnija vila, s lancem oko krila,
Nećeš bit` pa nek` se sruši svijet

Prijeđem pola puta, pola puta, pola puta,
Nikad da te dotaknem,
Al` sam bliže i sve bliže, osjećam to,
Zato ne odustajem;

Najtužnija vila, s lancem oko krila,
Nećeš bit` pa nek` se sruši svijet.

Prijeđem pola puta, pola puta…

Svako malo, obasjaš mi, nekim svjetlom neki mrak,
Svako malo, doneseš mi, u moj život čišći zrak.