OLOVAN KORAK

Smrklo se pred zoru, nije niti svanulo,
Žalostan je,  mučan ovaj dan.
S neba pljušti kiša, k`o da se otvorilo,
Ne prestaje iz sata u sat.

S neba pljušti kiša, plaču crni oblaci,
Hladan vjetar lišće raznosi.

Tuga, tuga svuda,
Iz samoće rođena;
A ona je majka i patnje i bola.

Plovim prema luci, preko pustih pučina,
Plovim s probušenim jedrom i sa trulim veslima;
Nitko ne zna kako mi je, idem, nikuda da stignem,
Kad je svaki korak olovan bez nje.

Plovim prema luci, preko pustih pučina,
Plovim s probušenim jedrom i sa trulim veslima;
Spavaj, spavaj, zlato moje,
Moje sunce i živote,
Kiša lije;
Teško mi je bez tebe.

 

Tuga, tuga svuda,
Iz samoće rođena;
A ona je majka sve patnje i bola.

Plovim prema luci, preko pustih pučina...

Spavaj, spavaj, zlato moje,
Moje sunce i živote,
Kiša lije;
Teško mi je bez tebe.

Spavaj, spavaj, moj živote,
Bit ću s tobom, jednom opet,
Za to živim;
Pa da srce smirim kraj tebe.